Anksioznost je jedan od najčešćih psiholoških problema današnjice. Gotovo svakoga će barem jednom u životu zateći simptomi anksioznosti: intenzivna zabrinutost, napetost ili strah prije važnog ispita, razgovora za posao ili neke druge stresne situacije. Takva je reakcija potpuno normalna i dio je ljudske prirode.

Problem nastaje kada osjećaj tjeskobe ne prolazi nakon što opasnost nestane. Kada se zabrinutost javlja gotovo svakodnevno, kada tijelo neprestano djeluje kao da je u opasnosti ili kada simptomi počnu ometati posao, školu, odnose i svakodnevni život, moguće je da se radi o anksioznom poremećaju.

Dobra vijest je da su simptomi anksioznosti danas vrlo dobro istraženi. Još važnije, postoje učinkoviti načini kako ih ublažiti i ponovno steći osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

U ovom vodiču objasnit ćemo kako prepoznati simptome anksioznosti, zašto nastaju, kako se razlikuju od drugih zdravstvenih stanja te što možete učiniti kako biste se osjećali bolje.

Simptomi anksioznosti objašnjeni ukratko

Simptomi anksioznosti mogu biti psihički, fizički ili kombinacija oboje. Najčešće se svode na pretjeranu zabrinutost, osjećaj nemira, ubrzan rad srca, otežano disanje, napetost mišića, probleme sa spavanjem, teškoće s koncentracijom i osjećaj da će se dogoditi nešto loše, čak i kada za to nema stvarnog razloga.

Prema Mayo Clinicu, najčešći simptomi anksioznosti su:

• stalna zabrinutost
• osjećaj unutarnjeg nemira
• ubrzano lupanje srca
• stezanje u prsima
• otežano disanje
• drhtanje ili tresenje
• vrtoglavica
• napetost mišića
• probleme sa spavanjem
• kronični umor
• poteškoće s koncentracijom
• razdražljivost
• osjećaj gubitka kontrole
• katastrofične misli
• osjećaj da će se dogoditi nešto loše

Važno je naglasiti da ne mora svaka osoba imati sve navedene simptome. Netko će prvenstveno osjećati fizičke tegobe, dok će kod druge osobe dominirati psihički simptomi. Upravo zato anksioznost ponekad može biti teško prepoznati, osobito u početnim fazama.

Što je anksioznost?

Prije nego što detaljno prođemo kroz simptome, važno je razumjeti što je anksioznost.

Anksioznost nije bolest sama po sebi. Ona je prirodan obrambeni mehanizam koji je ljudima kroz evoluciju pomagao preživjeti.

Zamislite da šetate šumom i odjednom ugledate medvjeda.

Vaš mozak u djeliću sekunde procjenjuje opasnost i aktivira simpatički živčani sustav. Srce počinje brže kucati kako bi mišićima dopremilo više krvi. Disanje postaje ubrzano kako biste dobili više kisika. Mišići se napinju jer se tijelo priprema na borbu ili bijeg.

Sve su to korisne reakcije.

One povećavaju šanse za preživljavanje.

Problem je što naš mozak ne razlikuje uvijek stvarnu od zamišljene opasnosti.

Danas većinu ljudi ne progoni medvjed kroz šumu.

Umjesto toga, “opasnost” može biti:

• važan poslovni sastanak
• ispit
• financijski problemi
• zdravstvene brige
• konflikt u vezi
• objava na društvenim mrežama
• telefonski poziv
• odlazak među veći broj ljudi

Mozak tada reagira gotovo jednako kao da se radi o stvarnoj životnoj ugrozi.

Ako se takvo stanje javlja često, živčani sustav ostaje kronično aktiviran. Upravo tada nastaju simptomi anksioznosti.

Koji su najčešći simptomi anksioznosti?

Anksioznost se ne pojavljuje jednako kod svih ljudi.

Kod nekih dominira zabrinutost.

Kod drugih prevladavaju fizički simptomi.

Treći osjećaju kombinaciju svega navedenoga.

1) Stalna zabrinutost

Možda najprepoznatljiviji simptom anksioznosti.

Osoba ima osjećaj da joj mozak nikada ne prestaje razmišljati.

Čak i kada je sve u redu, pojavljuju se pitanja poput:

“Što ako izgubim posao?”

“Što ako se nešto dogodi djeci?”

“Što ako sam nešto pogriješio?”

“Što ako sam bolestan?”

Takve misli dolaze same od sebe i često ih je vrlo teško zaustaviti.

Za razliku od obične zabrinutosti, koja se javlja povremeno i vezana je uz konkretan problem, anksiozna zabrinutost traje satima ili danima te se često seli s jedne teme na drugu.

Mnogi ljudi opisuju taj osjećaj kao da njihov mozak neprestano traži novi razlog za brigu.

2) Osjećaj unutarnjeg nemira

Ljudi koji pate od anksioznosti često govore da se osjećaju kao da “ne mogu biti mirni”.

Ne moraju nužno paničariti niti izgledati uznemireno izvana.

Ali iznutra imaju osjećaj da ih nešto stalno tjera na oprez.

Kao da cijelo vrijeme čekaju da se dogodi nešto loše.

Takav unutarnji nemir može otežati odmor, opuštanje pa čak i gledanje televizije ili čitanje knjige.

Mozak jednostavno odbija “isključiti alarm”.

3) Osjećaj da će se dogoditi nešto loše

Ovaj simptom mnogi opisuju vrlo slično.

“Nisam znao što će se dogoditi, ali bio sam siguran da će biti nešto strašno.”

To je osjećaj neodređene prijetnje.

Nema konkretnog razloga.

Nema jasnog objašnjenja.

Ali tijelo i mozak ponašaju se kao da opasnost postoji.

Kod nekih ljudi taj osjećaj traje nekoliko minuta.

Kod drugih može biti prisutan gotovo cijeli dan.

4) Poteškoće s koncentracijom

Kada je mozak usmjeren na traženje potencijalnih opasnosti, ostaje manje “prostora” za druge zadatke.

Zbog toga ljudi s anksioznošću često primjećuju da:

• teže prate razgovor
• zaboravljaju što su htjeli reći
• više puta čitaju isti odlomak knjige
• teže donose odluke
• sporije rješavaju probleme

To ne znači da su manje inteligentni.

Naprotiv.

Njihov je mozak jednostavno preopterećen.

Kao računalo na kojem je otvoreno pedeset programa odjednom.

5) Razdražljivost

Mnogi ne povezuju razdražljivost s anksioznošću.

Međutim, ona je vrlo čest simptom.

Kada je živčani sustav satima ili danima u stanju pripravnosti, tolerancija na stres postaje znatno manja.

Sitnice koje prije ne bi izazvale nikakvu reakciju sada mogu izazvati ljutnju ili frustraciju.

Primjerice:

Dijete nešto prolije po stolu.

Netko vozi presporo.

Partner postavi sasvim obično pitanje.

Telefon zazvoni u nezgodnom trenutku.

Sve to može izazvati mnogo jaču emocionalnu reakciju nego što bi bilo uobičajeno.

Razlog nije loš karakter niti nedostatak strpljenja.

Razlog je kronično opterećen živčani sustav.

Problemi sa spavanjem

San i anksioznost vrlo su usko povezani.

Neki ljudi uopće ne mogu zaspati.

Drugi zaspu bez problema, ali se bude tijekom noći.

Treći se probude potpuno iscrpljeni, iako su spavali osam sati.

Najčešći razlog je što mozak ni tijekom noći ne prestaje obrađivati informacije.

Ležite u krevetu, svjetla su ugašena, tijelo je umorno, ali misli nastavljaju juriti.

Prisjećate se razgovora od prije nekoliko dana.

Razmišljate o sutrašnjim obvezama.

Planirate različite scenarije.

Brinete zbog stvari koje se možda nikada neće dogoditi.

Takav obrazac dodatno povećava razinu umora, a umor zatim pojačava simptome anksioznosti.

Tako nastaje začarani krug iz kojeg je ponekad teško izaći bez promjene navika ili stručne pomoći.

Fizički simptomi anksioznosti – 10 najčešćih simptoma

Jedna od najvećih zabluda vezanih uz anksioznost jest da se radi isključivo o psihološkom problemu. Ljudi često zamišljaju da osoba s anksioznošću samo “previše razmišlja” ili je stalno zabrinuta.

U stvarnosti, anksioznost vrlo često prvo pogađa tijelo.

Neki ljudi mjesecima obilaze liječnike zbog bolova u prsima, vrtoglavica ili problema s disanjem prije nego što saznaju da su svi nalazi uredni i da se iza njihovih simptoma krije upravo anksioznost.

To nije zato što su simptomi umišljeni.

Naprotiv, oni su potpuno stvarni.

Razlika je samo u tome što ih ne uzrokuje bolest srca, pluća ili želuca, nego način na koji živčani sustav reagira na stres.

Kada mozak procijeni da postoji opasnost, aktivira simpatički živčani sustav i oslobađa hormone poput adrenalina i kortizola. Ti hormoni pripremaju tijelo za borbu ili bijeg, čak i kada stvarna opasnost ne postoji.

Zbog toga nastaju brojni fizički simptomi.

1) Ubrzano lupanje srca

Malo je simptoma koji ljude toliko prestraše kao iznenadno lupanje srca.

Srce odjednom počinje snažno ili ubrzano kucati. Neke osobe osjećaju svaki pojedini otkucaj, dok druge imaju dojam da će im srce “iskočiti iz prsa”.

To je sasvim očekivana posljedica adrenalina.

Kada tijelo misli da je u opasnosti, srce ubrzava rad kako bi mišićima dostavilo više krvi i kisika.

Problem je što kod anksioznosti nema stvarne potrebe za takvom reakcijom.

Osoba sjedi na kauču, vozi automobil ili razgovara s prijateljima, a tijelo se ponaša kao da upravo bježi od opasne životinje.

To može biti izrazito zastrašujuće, osobito ako se događa prvi put.

Mnogi tada pomisle da imaju srčani udar ili ozbiljan srčani problem.

Ako su vaši kardiološki nalazi uredni, ubrzano lupanje srca često je posljedica upravo anksioznosti.

2) Stezanje u prsima

Još jedan čest simptom je osjećaj pritiska ili stezanja u prsima.

Ljudi ga opisuju na različite načine.

Neki kažu da imaju osjećaj kao da im netko sjedi na prsima.

Drugi osjećaju probadanje.

Treći govore da ne mogu udahnuti do kraja.

Ovakvi simptomi mogu biti vrlo neugodni, ali kod anksioznosti najčešće nastaju zbog napetosti mišića prsnog koša i promjena u disanju.

Važno je naglasiti da svaki novi ili jaki bol u prsima uvijek zahtijeva liječničku procjenu, osobito kod osoba koje imaju čimbenike rizika za srčane bolesti.

Međutim, kod ljudi kojima su pretrage uredne, upravo je anksioznost jedan od najčešćih uzroka ovakvih tegoba.

3) Otežano disanje

“Ne mogu udahnuti dovoljno zraka.”

To je jedna od najčešćih rečenica koju izgovaraju osobe koje pate od anksioznosti.

Iako objektivno imaju dovoljno kisika, subjektivni osjećaj može biti potpuno drugačiji.

Razlog leži u hiperventilaciji.

Kada smo pod stresom, počinjemo disati brže i pliće.

Takvo disanje mijenja razinu ugljikova dioksida u krvi, što može izazvati dodatne simptome poput:

• vrtoglavice
• trnaca u rukama
• osjećaja nestvarnosti
• slabosti
• još većeg osjećaja da nedostaje zraka

Tako nastaje začarani krug.

Osoba osjeti da teško diše.

Počne disati još brže.

Time simptomi postanu još intenzivniji.

Zbog toga su tehnike sporog i dubokog disanja jedan od prvih koraka u ublažavanju simptoma anksioznosti.

4) Drhtanje i tresenje

Jeste li ikada prije važnog ispita ili javnog nastupa primijetili da vam se tresu ruke?

To je potpuno normalna reakcija.

Kod anksioznosti isti mehanizam može biti prisutan gotovo svakodnevno.

Adrenalin povećava napetost mišića i priprema tijelo za akciju.

Posljedica mogu biti:

• drhtanje ruku
• podrhtavanje nogu
• osjećaj unutarnjeg podrhtavanja
• podrhtavanje glasa tijekom razgovora

Neki ljudi imaju osjećaj da drugi primjećuju njihovu nervozu, iako je drhtanje zapravo vrlo suptilno.

5) Vrtoglavica

Vrtoglavica je jedan od simptoma koji često dodatno povećava strah.

Osoba može imati osjećaj:

• da će se srušiti
• da gubi ravnotežu
• da “pluta”
• da joj je glava lagana
• da nije potpuno prisutna

Iako ovaj simptom može imati mnogo različitih uzroka, kod anksioznosti je najčešće posljedica hiperventilacije i promjena u napetosti mišića vrata.

Zanimljivo je da mnogi ljudi nikada zapravo ne izgube svijest.

Iako imaju snažan osjećaj da će se onesvijestiti, to se vrlo rijetko dogodi.

6) Napetost mišića

Prema Američkoj Psihološkoj Asocijaciji, anksioznost doslovno “živi” u mišićima.

Kada je tijelo stalno spremno na reakciju, mišići ostaju napeti satima ili danima.

Najčešće su zahvaćeni ovim redoslijedom:

1. vrat
2. ramena
3. čeljust
4. leđa
5. mišići nogu

Zbog toga mnogi ljudi imaju kronične bolove, osjećaj ukočenosti ili glavobolje.

Neki čak nesvjesno stišću zube tijekom dana ili noći.

Dugotrajna napetost može dovesti do dodatnog umora, što ponovno pojačava osjećaj anksioznosti.

7) Probavne tegobe

Mozak i probavni sustav povezani su mnogo više nego što većina ljudi misli.

Zbog toga nije slučajno što stres često “pogodi želudac”.

Kod anksioznosti su česti:

• mučnina
• bolovi u trbuhu
• osjećaj knedle u želucu
• proljev
• zatvor
• nadutost
• gubitak apetita
• pojačan apetit

Mnogi ljudi prvo posumnjaju na intoleranciju hrane ili neku probavnu bolest.

Tek nakon urednih nalaza shvate koliko snažno emocije mogu utjecati na probavni sustav.

8) Pretjerano znojenje

Još jedan simptom koji može biti vrlo neugodan jest pojačano znojenje.

Najčešće se javlja:

• na dlanovima
• stopalima
• ispod pazuha
• na licu

Kod nekih ljudi pojavljuje se samo u stresnim situacijama, poput javnog nastupa ili razgovora za posao.

Kod drugih može biti prisutno gotovo svakodnevno.

9) Trnci i utrnulost

Mnogi ljudi tijekom napada anksioznosti osjete trnce u rukama, nogama, usnama ili prstima.

To zna biti vrlo zastrašujuće.

Najčešće nastaje zbog promjena u disanju tijekom hiperventilacije.

Iako je neugodno, ovaj simptom obično nije opasan i povlači se kada se disanje normalizira.

10) Kronični umor

Jedan od najmanje prepoznatih simptoma anksioznosti jest iscrpljenost.

Mnogi očekuju da će ih anksioznost učiniti “hiperaktivnima”.

Međutim, stvarnost je često suprotna.

Ako je živčani sustav aktiviran cijeli dan, tijelo troši ogromnu količinu energije.

To je kao da automobil cijelo vrijeme radi u visokim okretajima.

Prije ili kasnije ostane bez goriva.

Zbog toga osobe s anksioznošću često osjećaju:

• manjak energije
• teško ustajanje ujutro
• iscrpljenost nakon jednostavnih zadataka
• osjećaj da se nikada nisu dovoljno odmorile

Psihički simptomi anksioznosti – 7 najčešćih simptoma

Dok fizički simptomi često natjeraju ljude da potraže liječničku pomoć, psihički simptomi anksioznosti mogu biti jednako iscrpljujući. Oni ne uzrokuju bol u prsima niti ubrzano lupanje srca, ali mogu značajno narušiti kvalitetu života, odnose, posao i osjećaj vlastite sigurnosti.

Mnogi ljudi kažu da ih ne umara toliko samo tijelo koliko neprestano razmišljanje.

Kao da njihov mozak nikada ne dobije priliku za odmor.

Ako ste ikada imali osjećaj da ne možete “isključiti misli”, da stalno analizirate što će se dogoditi ili da vas zabrinutost prati od jutra do večeri, vrlo je moguće da ste iskusili upravo psihičke simptome anksioznosti.

1) Katastrofalne misli

Jedan od najkarakterističnijih simptoma anksioznosti jest sklonost katastrofalnom razmišljanju.

To znači da mozak automatski pretpostavlja najgori mogući ishod, čak i kada za njega ne postoje stvarni dokazi.

Primjerice, osoba osjeti lagano lupanje srca i odmah pomisli:

“Sigurno imam srčani udar.”

Ako partner ne odgovori na poruku nekoliko sati:

“Sigurno se nešto strašno dogodilo.”

Ako šef kaže da želi razgovarati:

“Sigurno ću dobiti otkaz.”

Takav način razmišljanja nije svjestan izbor.

Mozak pokušava predvidjeti potencijalnu opasnost kako bi osobu zaštitio.

Problem je što kod anksioznosti taj “alarmni sustav” postaje pretjerano osjetljiv i počinje reagirati na gotovo sve.

2) Neprestano analiziranje

Jeste li ikada satima razmišljali o razgovoru koji ste vodili ranije tijekom dana?

Pitali se jeste li rekli nešto pogrešno?

Razmišljali kako je druga osoba protumačila vaše riječi?

To se naziva pretjerano analiziranje ili “overthinking”.

Kod osoba s anksioznošću ono može trajati satima.

Mozak se stalno vraća na iste situacije i pokušava pronaći pogrešku ili opasnost.

Primjerice:

• “Jesam li trebao drugačije odgovoriti?”
• “Što ako sam ispao čudan?”
• “Zašto me pogledao na taj način?”
• “Jesam li nekoga uvrijedio?”

Takve misli često nemaju kraj.

Čak i kada osoba pronađe jedno objašnjenje, mozak vrlo brzo pronađe novo pitanje.

3) Osjećaj gubitka kontrole

Mnogi ljudi tijekom jače anksioznosti opisuju osjećaj kao da više ne upravljaju vlastitim mislima.

To može izgledati ovako:

“Imam osjećaj da će mi mozak eksplodirati.”

“Ne mogu zaustaviti misli.”

“Osjećam kao da ću poludjeti.”

Iako je taj osjećaj vrlo neugodan, važno je znati da on ne znači kako osoba doista gubi kontakt sa stvarnošću.

Radi se o posljedici izrazito aktiviranog živčanog sustava.

Što je razina stresa viša, to je osjećaj gubitka kontrole snažniji.

Paradoksalno, upravo ljudi koji se boje da će “poludjeti” gotovo nikada nisu izgubili dodir sa stvarnošću.

Njihov problem nije psihoza.

Njihov problem je pretjerano aktivan alarmni sustav mozga.

4) Stalna potreba za validacijom

Još jedan vrlo čest simptom anksioznosti jest traženje “potvrde” od drugih ljudi.

Na primjer:

• “Je li sve u redu?”
• “Jesi li siguran?”
• “Misliš li da sam dobro napravio?”
• “Misliš li da sam bolestan?”
• “Što ti misliš?”

Takva pitanja kratkoročno smanjuju zabrinutost.

Međutim, dugoročno vam “hrane” anksioznost.

Mozak nauči da sigurnost uvijek mora dolaziti izvana, umjesto da osoba razvije povjerenje u vlastitu procjenu.

5) Osjećaj “nestvarnosti”

Neke osobe tijekom intenzivne anksioznosti imaju osjećaj kao da svijet oko njih nije potpuno stvaran.

To može uključivati:

• osjećaj da promatraju sebe sa strane
• osjećaj da je okolina “čudna”
• dojam kao da sanjaju
• osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela

Ovakvi simptomi nazivaju se derealizacija i depersonalizacija.

Iako zvuče zastrašujuće, relativno su česta posljedica intenzivnog stresa.

Mozak na taj način pokušava smanjiti emocionalno opterećenje.

Takvi simptomi sami po sebi nisu opasni, ali mogu dodatno povećati zabrinutost ako osoba ne zna što ih uzrokuje.

6) Strah od budućnosti

Svi ponekad razmišljamo o budućnosti.

Kod anksioznosti razmišljanje o budućnosti postaje gotovo opsesivno.

Osoba prestaje planirati stvari te samo pokušava predvidjeti sve moguće probleme.

Primjerice:

• Što ako izgubim posao?
• Što ako se razbolim?
• Što ako ostanem sam?
• Što ako nikada ne budem sretan?
• Što ako se ovo stanje nikada ne promijeni?

Takvo razmišljanje može oduzeti velik dio dana i spriječiti osobu da uživa u sadašnjem trenutku.

7) Teško donošenje odluka

Anksioznost često otežava donošenje čak i vrlo jednostavnih odluka.

Razlog nije nedostatak inteligencije.

Razlog je strah od pogreške.

Osoba počinje analizirati svaku moguću posljedicu.

Na primjer, obična odluka poput kupnje novog mobitela ili odabira restorana može se pretvoriti u višesatno istraživanje i uspoređivanje.

Mozak stalno pokušava pronaći “savršeno” rješenje.

Budući da ono gotovo nikada ne postoji, osoba ostaje zaglavljena između različitih opcija.

Kako razlikovati anksioznost od paničnog napada?

Iako se ova dva pojma često koriste kao sinonimi, oni nisu isto.

Anksioznost je stanje koje se obično razvija postupno.

Može trajati satima, danima ili čak mjesecima.

Panični napad, s druge strane, nastupa naglo i vrlo intenzivno.

Osoba može imati osjećaj da će umrijeti, izgubiti kontrolu ili se onesvijestiti.

Najčešće traje između 10 i 30 minuta, iako posljedice iscrpljenosti mogu biti prisutne još nekoliko sati.

Najveće razlike izgledaju ovako:

Važno je znati da osoba može imati anksiozni poremećaj bez ijednog paničnog napada.

Isto tako, jedan panični napad ne znači automatski da osoba ima panični poremećaj.

Kako razlikovati simptome anksioznosti od srčanog udara?

Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje ljudi pretražuju na internetu.

I potpuno je razumljivo.

Lupanje srca, stezanje u prsima i otežano disanje mogu izgledati vrlo ozbiljno.

Kod anksioznosti simptomi su najčešće sljedeći:

• ubrzano lupanje srca
• osjećaj nedostatka zraka
• drhtanje
• znojenje
• vrtoglavicu
• osjećaj panike

Međutim, slične simptome može uzrokovati i srčani udar.

Zbog toga je važno naglasiti da nikada ne treba pretpostaviti da se radi o anksioznosti ako se prvi put javi jaka bol u prsima ili drugi ozbiljni simptomi.

Ako osjećate iznenadnu ili intenzivnu bol u prsima, osobito ako se širi u ruku, vrat ili čeljust, ako imate otežano disanje, hladan znoj ili mučninu, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.

Tek nakon što liječnik isključi ozbiljne tjelesne uzroke može se razmatrati mogućnost da su simptomi povezani s anksioznošću.

To je važna razlika.

Anksioznost je čest uzrok ovakvih tegoba, ali nije jedini.

Što uzrokuje simptome anksioznosti?

Kada ljudi prvi put razviju anksioznost, često se pitaju isto pitanje:

“Zašto baš meni?”

Odgovor, nažalost, nije jednostavan.

Anksioznost gotovo nikada nema samo jedan uzrok. U većini slučajeva nastaje kombinacijom genetike, načina funkcioniranja mozga, životnih iskustava, osobnosti i kroničnog stresa.

Možemo je zamisliti kao kantu koja se polako puni.

Kod nekoga će u kantu padati sitni svakodnevni stresovi.

Kod druge osobe to mogu biti trauma, bolest, problemi na poslu ili dugotrajna iscrpljenost.

U jednom trenutku kanta se jednostavno prelije.

Tada se pojavljuju prvi simptomi anksioznosti.

Pogledajmo najčešće uzroke.

Kronični stres

Daleko najčešći okidač anksioznosti nije jedan veliki događaj.

To je mnogo malih događaja koji se događaju svaki dan.

Primjerice:

• posao pod konstantnim pritiskom
• financijske brige
• problemi u vezi
• briga oko djece
• manjak sna
• osjećaj da “moramo sve stići”

Ljudsko tijelo nije dizajnirano da bude pod stresom 24 sata dnevno.

Kratkotrajni stres može biti koristan.

On nas motivira, povećava koncentraciju i priprema za izazove.

Ali kada stres traje mjesecima ili godinama, živčani sustav ostaje stalno aktiviran.

Tada se počinju javljati simptomi poput napetosti, nesanice, ubrzanog rada srca i pretjerane zabrinutosti.

Drugim riječima, mozak zaboravi kako izgleda stanje opuštenosti.

Genetika

Jeste li primijetili da u nekim obiteljima gotovo svi članovi imaju problema s anksioznošću?

To nije slučajnost.

Istraživanja pokazuju da genetika igra određenu ulogu u razvoju anksioznih poremećaja.

To ne znači da ćete sigurno razviti anksioznost ako ju imaju vaši roditelji.

Ali znači da možete imati nešto osjetljiviji živčani sustav.

Takve osobe često:

• intenzivnije reagiraju na stres
• sporije se smiruju nakon stresne situacije
• lakše razviju kroničnu zabrinutost

Važno je naglasiti da genetika nije sudbina.

Način života, psihološke vještine i podrška okoline imaju jednako važnu ulogu.

Traumatska iskustva

Neka iskustva ostavljaju trag puno dulje nego što bismo željeli.

Prometna nesreća, gubitak bliske osobe, razvod, zlostavljanje i sl.

Nakon traume mozak postaje osjetljiviji na moguće opasnosti.

Njegov osnovni cilj postaje zaštita.

Problem je što ponekad počinje vidjeti opasnost i ondje gdje je zapravo nema.

To može dovesti do stalne napetosti, izbjegavanja određenih situacija ili razvoja paničnih napada.

Perfekcionizam

Na prvi pogled perfekcionizam zvuči kao pozitivna osobina.

Tko ne želi dati sve od sebe?

Međutim, postoji velika razlika između težnje izvrsnosti i perfekcionizma.

Perfekcionist vjeruje da mora sve napraviti savršeno.

Ako pogriješi, smatra da nije dovoljno dobar.

Takav način razmišljanja stvara ogroman pritisak.

Primjerice:

• svaka pogreška postaje katastrofa
• kritika se doživljava kao osobni neuspjeh
• uspjeh traje vrlo kratko jer odmah slijedi novi cilj

Mozak nikada nema priliku odmoriti.

Rezultat je kronična anksioznost.

Negativni obrasci razmišljanja

Način na koji tumačimo događaje često je važniji od samih događaja.

Dvije osobe mogu doživjeti potpuno istu situaciju.

Jedna će pomisliti:

“Bilo je teško, ali snaći ću se.”

Druga će zaključiti:

“Ovo je katastrofa. Sigurno će sve poći po zlu.”

Takve automatske misli razvijaju se godinama.

Često ih uopće nismo svjesni.

Upravo zato je kognitivno-bihevioralna terapija toliko učinkovita.

Ona pomaže prepoznati obrasce razmišljanja koji održavaju anksioznost i postupno ih zamijeniti realističnijim pogledom na situaciju.

Društvene mreže i stalna dostupnost

Prije dvadesetak godina ljudi nisu nosili posao u džepu.

Danas većina nas prima obavijesti gotovo cijeli dan.

E-mailovi.

Poruke.

Vijesti.

Društvene mreže.

Notifikacije.

Mozak gotovo nikada nema priliku potpuno se odmoriti.

Uz to, društvene mreže često stvaraju dojam da svi drugi žive savršen život.

Vidimo tuđe uspjehe, putovanja, savršene fotografije i karijere.

Ne vidimo njihove probleme.

Takve usporedbe mogu povećati osjećaj nezadovoljstva, pritiska i anksioznosti.

Kako se otkrivaju simptomi anksioznosti te kako se dijagnosticira anksioznost?

Ne postoji krvna pretraga koja može pokazati imate li anksioznost.

Ne postoji ni magnetska rezonanca koja će dati konačan odgovor.

Dijagnoza se postavlja razgovorom sa stručnjakom.

To može biti:

• psiholog
• psihijatar
• liječnik obiteljske medicine

Tijekom razgovora procjenjuju se:

• simptomi koje osoba ima
• koliko dugo traju
• koliko ometaju svakodnevni život
• postoje li druge moguće bolesti koje mogu uzrokovati slične tegobe

Ponekad će liječnik preporučiti dodatne pretrage poput vađenja krvi ili pregleda štitnjače.

Razlog nije sumnja u anksioznost.

Razlog je isključivanje drugih bolesti koje mogu imati slične simptome.

Tek nakon toga može se postaviti dijagnoza anksioznog poremećaja.

Kako se liječe simptomi anksioznosti?

Dobra vijest glasi da je anksioznost jedan od psiholoških poremećaja koji se danas vrlo uspješno liječe.

Kod većine ljudi simptomi se mogu značajno smanjiti ili potpuno nestati.

Najbolji rezultati postižu se kombinacijom psihoterapije, promjene životnih navika i, kada je potrebno, lijekova.

Psihoterapija

Za većinu ljudi upravo je psihoterapija prvi izbor liječenja.

Posebno se učinkovitom pokazala kognitivno-bihevioralna terapija (KBT).

Tijekom terapije osoba uči:

• prepoznati automatske negativne misli
• razumjeti što pokreće anksioznost
• postupno smanjivati izbjegavanje situacija kojih se boji
• razviti zdravije načine suočavanja sa stresom

Brojna istraživanja pokazuju da učinci psihoterapije često ostaju prisutni i godinama nakon završetka terapije.

To je zato što osoba ne dobiva samo privremeno olakšanje.

Ona razvija nove psihološke vještine koje može koristiti cijeli život.

Lijekovi

Kod težih oblika anksioznosti liječnik može preporučiti lijekove.

Najčešće se koriste:

• antidepresivi iz skupine SSRI lijekova
• ponekad anksiolitici za kratkotrajno ublažavanje intenzivnih simptoma

Važno je znati da lijekovi ne znače slabost.

Oni mogu biti vrlo korisni kada simptomi postanu toliko jaki da osoba više ne može normalno funkcionirati.

O vrsti lijeka i trajanju terapije uvijek odlučuje liječnik.

Promjene životnog stila

Ponekad upravo male svakodnevne navike naprave najveću razliku.

Slijedi nekoliko dobrih primjera:

1. redovita tjelesna aktivnost
2. dovoljno sna
3. smanjenje kofeina
4. uravnotežena prehrana
5. boravak u prirodi
6. kvalitetni odnosi s drugim ljudima

Ove promjene same po sebi možda neće izliječiti anksiozni poremećaj.

Ali mogu značajno smanjiti intenzitet simptoma i povećati otpornost na stres.

Tehnike opuštanja

Tehnike opuštanja ne uklanjaju uzrok anksioznosti, ali pomažu smiriti pretjerano aktiviran živčani sustav.

Najčešće se preporučuju:

• dijafragmalno disanje
• progresivna mišićna relaksacija
• mindfulness
• meditacija
• joga
• vođene relaksacije

Što ih osoba češće prakticira, to ih mozak lakše koristi u stresnim situacijama.

Simptomi anksioznosti: kada potražiti stručnu pomoć?

Povremena zabrinutost normalan je dio života.

Međutim, stručnu pomoć bilo bi dobro potražiti ako:

• simptomi traju dulje od nekoliko tjedana
• zbog njih izbjegavate svakodnevne aktivnosti
• više ne možete normalno raditi ili učiti
• narušavaju vaše odnose
• imate česte panične napade
• osjećate da sami više ne možete kontrolirati zabrinutost

Mnogi ljudi čekaju mjesecima ili godinama prije nego što potraže pomoć.

Nadaju se da će problem nestati sam od sebe.

Nažalost, neliječena anksioznost često s vremenom postaje sve izraženija.

Što se ranije započne s liječenjem, oporavak je obično brži i lakši.